Energetski održiva gradnja

Energetski održiva gradnja Energetski održiva gradnja Energetska učinkovitost

Energetski održiva gradnja predstavlja smanjenje energetskih potreba u zgradarstvu bez smanjenja kvalitete građenja i stanovanja. U kontekstu održivog razvoja održiva gradnja mora osigurati trajnost, kvalitetu oblikovanja i konstrukcija uz financijsku, ekološku i ekonomsku prihvatljivost.

Energetski i ekološki održivo graditeljstvo teži prema:

- smanjenju gubitaka topline iz zgrade poboljšanju toplinske zaštite vanjskih elemenata i povoljnim odnosom oplošja i volumena zgrade
- povećanju toplinskih dobitaka u zgradi povoljnom orijentacijom zgrade i korištenjem Sunčeve energije
- korištenju obnovljivih izvore energije u zgradama (biomasa, sunce, vjetar i dr.)
- povećanju energetske efikasnosti termoenergetskih sustava

Održivoj potrošnji energije treba dati prioritet planiranjem potrošnje, te implementacijom mjera energetske učinkovitosti u sve segmente energetskog sustava neke zemlje. Niskoenergetske i pasivne kuće su temelj primjene održive gradnje tijekom cijelog životnog vijeka počevši od građevinskog materijala čija proizvodnja ne opterećuje okoliš, preko njihove energetske učinkovitosti i racionalnog trošenja energenata tijekom životnog vijeka, pa sve do racionalonog gospodarenja otpadom.

Ubrzanom potrošnjom u svim segmentima ljudskog života dolazi do velike iscrpljenosti resursa. Javlja se potreba za smanjenjem potrošnje tj. težnja prema održivom suživotu s okolinom. Temeljna odrednica suživota čovjeka i prirode je ideologija održivog razvoja. Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava današnje potrebe čovjeka bez ugrožavanja mogućnosti da i buduće generacije ostvare svoje potrebe. Važan dio održivog razvoja se odnosi na graditeljstvo. Prihvatljiva izgradnja bila bi ona koja bi se potpuno s odredbama održivog razvoja tj. održiva gradnja.

Mjere energetske učinkovitosti u zgradarstvu uključuju cijeli niz različitih područja mogućnosti uštede toplinske i električne energije, uz racionalnu primjenu fosilnih goriva te primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama, gdje god je to funkcionalno izvedivo i ekonomski opravdano. Naravno najveći dio energije potrošene u zgradarstvu otpada na grijanje. Ipak ovisno o zgradi i klimatskim prilikama, hlađenje može sudjelovati s većim udjelom u ukupnim potrebama za grijanje i klimatizaciju, a s vremenom, podizanjem standarda gradnje, ovaj će udjel kontinuirano rasti. U zgradama su, također, značajne potrebe za energijom za pripremu potrošnje tople vode.

Na potrošnju energetskih procesa grijanja zgrade prvenstveno utječe trajanje sezone grijanja i zahtijevana temperatura prostora, a što ovisi o klimatskim uvjetima i standardu korištenju prostora. Značajan utjecaj na potrošnju energije za grijanje prostora ima izbor sustava grijanja, omjer grijane i ukupne površine zgrade te sastav vanjske ovojnice zgrade, odnosno toplinska izolacija. Za hlađenje objekta slični su prethodno navedeni utjecajni čimbenici, no ovdje je osnovni energent najčešće električna energija.

Prema današnjim zahtjevima najveći dio objekata u Hrvatskoj izgrađen je upravo u razdoblju prije 1980. Energetskom obnovom starih kuća i zgrada, naročito onih građenih prije 1980. godine, moguće je postići uštedu u potrošnji toplinske energije od preko 60 %. Osim zamjenom prozora, najveće uštede mogu se postići izolacijom vanjskog zida. Dodatna ulaganja u toplinsku izolaciju pri obnovi već dotrajale fasade kreću se u ukupnoj cijeni sanacije fasade 20-40 %, što daje povoljne ekonomske rezultate u usporedbi s dugoročnim uštedama koje se postižu.

Energetski certifikat Zagreb