Fasada i izolacija

Energetski certifikat Energetski certifikat Fasada i izolacija

Izvođenje toplinske izolacije na fasadama više nema alternativu. U nezaustavljivima trendovima porasta cijena energije, troškovi zagrijavanja objekata zimi kao i troškovi hlađenja objekata ljeti čine prevladavajući dio životnih troškova svake obitelji. Dobra toplinska izolacija fasade direktno utječe na smanjenje troškova grijanja i to do 40 % njihovog ukupnog iznosa.

S tehničkog gledišta kvalitetno izvedena toplinska izolacija na objektu osigurava produljenje životnog vijeka građevine zbog smanjenja temperaturnih oscilacija na konstrukciji (budući da se toplinska izolacija uglavnom ugrađuje s vanjske strane objekta) i time štiti konstrukciju od naprezanja uvjetovanih promjenom temperatura. Isto tako, toplinski dobro izoliran objekt na kojem nema hladnih mostova, siguran je od pojave kondenzacije na unutarnjim površinama zidova i posljedično razvoja algi i plijesni na zidovima. Ta činjenica, kao i toplina doma u hladnim mjesecima te ugodna svježina prostora u ljetnim mjesecima otklanjaju svaku dilemu treba li građevinu izolirati ili ne. Dobra izolacija objekta utječe na ekonomičnost stanovanja, štiti objekt i produljuje mu vijek te osigurava zdravu i ugodnu klimu boravka u njemu.

Za kvalitetnu ugradnju i trajnost sustava toplinske izolacije od presudne je važnosti precizno izvedena obrada detalja na objektu. Izvedba detalja kod toplinske izolacije odnosi se prije svega na obradu spojeva sustava, s otvorima na objektu. Općenito, kontaktni sustav toplinske izolacije (gdje su svi materijali tj. slojevi, zalijepljeni na konstrukciju jedan na drugi) na spojevima s otvorima (prozori, vrata, razni ormarići za struju, plin...) treba izvoditi u elastičnom spoju. Potrebno je, naime, osigurati radnu rešku – prostor za širenje različitih materijala (građevinskih elementa i fasade) kako napetosti uzrokovane takvim širenjem ne bi utjecale na fasadni sustav. U suprotnom dolazi do pojave pukotina na tim mjestima, ulaska vode, smrzavanja i konačno, oštećenja sustava. Takva radna reška osigurava se ugradnjom tzv. špaletnih profila prilikom lijepljenja toplinske izolacije. Ugradnja špaletnih profila između ostalog uvjet je za dobivanje garancije na kvalitetu sustava.

Armaturna mrežica, koja je sastavni dio temeljne žbuke sustava toplinske izolacije, ima funkciju povezivanja cijelog sustava i preuzimanja vlačnih naprezanja u sustavu nastalih djelovanjem atmosferilija na objekt (sunčevo zagrijavanje, smrzavanje, namakanje od oborina i slično). Takva naprezanja se uspješno amortiziraju kvalitetnom ugradnjom armaturne mrežice u sustav koja po svojim svojstvima mora biti staklena, plastificirana, alkalno postojana i imati masu od 160 g (prema važećim hrvatskim propisima). Armaturna mrežica se ugrađuje između dva sloja ljepila u vanjskoj trećini ukupne debljine temeljne žbuke. Temeljna žbuka, sloj koji se ugrađuje na zalijepljenu toplinsku izolaciju u kojem se nalazi armaturna mrežica mora imati optimalnu debljinu. Za sustave na EPS-u debljina je 3 – 4 mm, dok je za sustave na mineralnoj vuni propisana debljina 4 – 6 mm.

Ekspandirani polistiren ili mineralna vuna?
Koji od njih odabrati ovisi o različitim zahtjevima i željama investitora odnosno o samoj namjeni i konstrukciji objekta. I jedan i drugi materijal imaju svoje prednosti i nedostatke koje ih čine manje ili više popularnim kod različitih investitora. No, osnovna funkcija – toplinska izolacija kontaktnih fasadnih sustava, zajednička je za oba materijala. Općenito EPS je popularniji u individualnoj gradnji radi povoljnije cijene, jednostavnosti manipulacije i ugradnje, te šire palete završnih materijala. Mineralna vuna s druge strane, daje veću difuzijsku otvorenost cijelog sustava toplinske izolacije, bolju zvučnu izolativnost i visoku požarnu otpornost. Za objekte stambene namjene, jednoobiteljske kuće i općenito objekte čija visina ne prelazi 22 metra, te na kojima nema posebnih zahtjeva u pogledu požarne otpornosti, ekspandirani polistiren je optimalno rješenje. Kod takvih sustava za završnu obradu su na raspolaganju sve vrste završnih žbuka s različitim osobinama vodoodbojnosti i širokim spektrom nijansi. Za objekte čija visina prelazi 22 metra, kao i za objekte na kojima su povećani zahtjevi na požarnu otpornost završne obrade (razred A1) ili su konstruktivno zadani parametri difuzije vodene pare i prigušenja zvuka, mineralna vuna je pravi izbor. Za njenu završnu obradu koristimo visoko paropropusne silikatne i silikonske žbuke. Koja je optimalna debljina izolacije na objektu ovisi o klimatskom položaju samog objekta (kontinent, obala), vrsti i debljini konstrukcije (beton, opeka, porobeton) i razini uštede koju želimo ostvariti. Za svaki pojedini objekt s obzirom na navedeno vrši se izračun optimalne debljine toplinske izolacije i tako osigurava optimiziranje troškova ugradnje toplinskog sustava. Takvi izračuni su besplatni i sadrže cjelovitu specifikaciju potrebnih materijala tako da kupac na kraju kupuje fasadni sustav sa svim svojim potrebnim elementima.

Energetski certifikat Zagreb